Dvoje učenika može provesti jednako vremena nad istim gradivom i postići vrlo različite rezultate. Razlika rijetko je samo u „pameti”. Mnogo češće je u tome kako se uči: kojim redom, s kakvim pauzama i koliko se gradivo aktivno ponavlja.
U ovom članku objašnjavamo što kažu spoznaje o pamćenju, zašto je pojam „stil učenja” korisno shvatiti drugačije nego što se obično misli i kako organizirati vrijeme da učenje bude manje naporno.
Stil učenja: korisna ideja, ali drugačija nego što se misli
Često se čuje da je netko „vizualni”, „auditivni” ili „kinestetički” tip te da će najbolje učiti ako se gradivo prilagodi tom tipu. Istraživanja tu ideju u njezinu strogom obliku uglavnom ne potvrđuju: rezultati nisu bolji kada se gradivo prilagodi navodnom stilu učenika.
Ono što se pokazuje korisnim jest kombiniranje više načina obrade: povezivanje teksta sa skicom, izgovaranje gradiva naglas, objašnjavanje drugome ili crtanje mape pojmova. Svaki dodatni način daje mozgu još jedan „put” do iste informacije. Osobne sklonosti i dalje su važne jer utječu na motivaciju, pa ih vrijedi uvažiti, ali ne kao jedino pravilo.
Kako radi pamćenje
Nova informacija ne ostaje automatski zapamćena. Bez ponavljanja velik dio naučenog zaboravlja se već u prvim danima, što se u psihologiji opisuje kao krivulja zaboravljanja. Dobra vijest je da svako ponavljanje usporava zaboravljanje, a ponavljanje u razmacima djeluje bolje od istog broja ponavljanja u jednom danu.
Pamtimo ono što iz pamćenja više puta aktivno dozovemo, a ne ono što više puta pročitamo.
Pet strategija koje stvarno pomažu
- Ponavljanje u razmacima: gradivo ponoviti isti dan, nakon dva do tri dana, pa nakon tjedan dana.
- Aktivno dozivanje: zatvoriti bilježnicu i pokušati se sjetiti glavnih pojmova, odgovoriti na pitanja ili riješiti zadatak bez gledanja.
- Objašnjavanje vlastitim riječima: ispričati gradivo roditelju, prijatelju ili sebi naglas.
- Povezivanje: novo gradivo povezati s onim što se već zna, primjerima iz života i slikama.
- Miješanje zadataka: kod matematike i sličnih predmeta izmjenjivati vrste zadataka umjesto rješavanja deset istih zaredom.
Organizacija vremena i pauze
Pažnja nije neograničena. Za većinu učenika bolje je učiti u kraćim blokovima, primjerice 25 do 40 minuta, uz kratku pauzu bez ekrana. Plan učenja po danima, s unaprijed raspoređenim ponavljanjima, smanjuje osjećaj da je gradiva „previše” i učenje pred ispit.
- velike zadatke podijeliti na manje korake s jasnim ciljem;
- na početku sesije odrediti što će se točno naučiti;
- mobitel ostaviti izvan dosega tijekom bloka učenja;
- ponavljanja upisati u kalendar, ne samo datum ispita;
- spavanje shvatiti kao dio učenja jer se tijekom sna učvršćuje naučeno.
Kada učenje ostaje teško
Ako se i uz dobre strategije učenje stalno čini preteškim, korisno je provjeriti pažnju, čitanje i razinu stresa. Iza teškoća ponekad stoje razlozi koje vrijedi razumjeti, a ne samo „više truda”.
U Manasu se strategije učenja rade kroz radionice tehnika učenja, a kod teškoća pažnje i koncentracije može se razmotriti i neurofeedback za djecu.
