Umor koji ne prolazi ni nakon vikenda, osjećaj da je svaki zadatak „previše” i sve kraći fitilj prema ljudima oko sebe. Mnogi to godinama pripisuju običnom stresu. Ponekad je tako, a ponekad je riječ o sindromu izgaranja, koji se razvija postupno i zato ga je lako previdjeti.
U ovom članku objašnjavamo razliku između stresa i burnouta, najčešće burnout simptome i znakove na koje vrijedi obratiti pozornost na vrijeme.
Stres ili burnout?
Stres je prirodna reakcija organizma na zahtjeve. Kratkotrajno nas mobilizira: ubrzava rad srca, izoštrava pažnju i daje energiju da odradimo ono što je pred nama. Kada zahtjevi prođu, tijelo se vraća u stanje odmora.
Burnout nastaje kada se taj povratak predugo ne dogodi. Svjetska zdravstvena organizacija u klasifikaciji ICD-11 opisuje ga kao sindrom povezan s kroničnim stresom na poslu koji nije uspješno savladan. Pritom ga ne svrstava među bolesti, nego među čimbenike koji utječu na zdravlje.
Kod stresa osjećamo da nam je svega previše. Kod burnouta sve češće osjećamo da nam nije ostalo ništa.
Tri glavna obilježja burnouta
Prema opisu Svjetske zdravstvene organizacije, sindrom izgaranja obilježavaju tri dimenzije:
- iscrpljenost: osjećaj praznine i nedostatka energije koji ne prolazi odmorom;
- mentalna udaljenost od posla: cinizam, negativizam ili osjećaj otuđenosti od onoga što radimo;
- smanjena učinkovitost: dojam da više ništa ne radimo dovoljno dobro, uz slabiju koncentraciju.
Kako se burnout razvija
Burnout se rijetko pojavi preko noći. Najčešće se opisuje kao proces koji započinje velikim angažmanom i entuzijazmom, nastavlja se razdobljima pojačanog stresa i zanemarivanja vlastitih potreba, a završava iscrpljenošću i povlačenjem. Granice među fazama nisu oštre, ali obrazac je čest: sve više truda, sve manje oporavka.
Najčešći burnout simptomi
Simptomi se razlikuju od osobe do osobe, no neki se ponavljaju vrlo često:
- umor koji ne prolazi ni nakon spavanja ili godišnjeg odmora;
- teškoće sa snom: teže usnivanje, buđenje tijekom noći ili rano buđenje s mislima o obvezama;
- slabija koncentracija i zaboravljivost;
- razdražljivost, manje strpljenja i osjećaj emocionalne otupjelosti;
- tjelesna napetost, glavobolje i češće prehlade;
- odgađanje obveza i gubitak motivacije za ono što nas je nekad veselilo.
Ako tjelesni simptomi traju ili se pojačavaju, važno ih je provjeriti kod liječnika jer slični znakovi mogu imati i druge uzroke.
Kratka samoprocjena
Odvojite nekoliko minuta i iskreno odgovorite na sljedeća pitanja. Ovo nije dijagnostički test, nego poticaj na razmišljanje:
- Osjećam li se iscrpljeno već na početku tjedna?
- Je li mi teže nego prije usredotočiti se na zadatke?
- Primjećujem li da sam razdražljiviji ili distanciraniji prema ljudima na poslu i kod kuće?
- Spavam li lošije posljednjih nekoliko tjedana ili mjeseci?
- Odustajem li od aktivnosti koje su mi prije pomagale da se opustim?
Ako se na više pitanja prepoznajete, to je dobar trenutak da zastanete i potražite podršku.
Kada potražiti pomoć
Kod izraženog izgaranja važno je sagledati okolnosti koje stres održavaju: opterećenje, organizaciju posla, odnose i mogućnosti za odmor. Ponekad je potrebna i stručna podrška psihologa, psihoterapeuta ili liječnika.
U Manasu se, ovisno o potrebama osobe, mogu kombinirati neurofeedback i biofeedback te tehnike opuštanja kao podrška razvijanju vještina samoregulacije i prepoznavanju vlastitih reakcija na stres. Više o tome pročitajte na stranici Stres i burnout.
